Dizajn dječjih igrališta je specijalizirana disciplina koja uključuje kombinaciju načela razvoja djeteta, sigurnosnog inženjerstva, estetike okoliša i funkcionalnog planiranja kako bi se stvorili prostori za igru koji su zanimljivi, inkluzivni i sigurni za djecu svih dobnih skupina i sposobnosti. Taj proces uključuje usklađivanje kreativnosti i praktičnosti, osiguravajući da igralište zadovoljava potrebe korisnika te se harmonično uklopi u okolni prostor. U srcu dizajna dječjeg igrališta nalazi se dobno prilagođeno zoniranje, gdje se prostor dijeli na odvojene zone koje su prilagođene različitim fazama dječjeg razvoja. Zone za najmlađu djecu (1–3 godine) fokusirane su na senzorno istraživanje i razvoj motorike, s niskom i mekom opremom poput jastučića, mini toboganima i stolovima za senzorne aktivnosti s teksturiranim površinama. Zone za predškolsku djecu (3–5 godine) uvode strukturiraniju igru s manjim strukturama za penjanje, ljuljkama i prostorima za simulaciju igara koje potiču druženje i maštu. Zone za školsku djecu (6–12 godina) uključuju izazovne elemente poput visokih zidova za penjanje, vješalica i prepreka koje razvijaju snagu, koordinaciju i vještine rješavanja problema. Inkluzivnost je ključno načelo, a dizajnerski elementi osiguravaju pune sudjelovanje djece s invaliditetom. To uključuje pristupačne staze (dovoljno široke za kolicima), rampe do podignutih struktura za igru, prilagođene ljuljke i prostore smanjenog buke i rasvjete prijateljske prema senzornim potrebama. Inkluzivni dizajn ne samo da proširuje pristup, već također unapređuje empatiju i razumijevanje među djecom. Sigurnost je ugrađena u svaku odluku vezanu za dizajn, od izbora opreme (zaobljeni rubovi, čvrsto sidrenje) do podloga (materijali otporni na udarce poput gumenog mulja ili ulivenog gumenog premaza) i rasporeda (jasne linije preglednosti za nadzor, odvajanje aktivnih i pasivnih zona radi prevencije sudara). Dizajn mora biti u skladu sa međunarodnim standardima (ASTM, EN, ISO) kako bi se minimalizirao rizik od ozljeda. Estetika i uklapanje u okoliš dodatno povećavaju atraktivnost igrališta, prirodni elementi (drveće, vrtovi, vodeni elementi) povezuju djecu s prirodom, dok tematski elementi (freske, skulpture ili posebno projektirane strukture) potiču maštu. Dizajn također uzima u obzir praktične faktore poput drenaže (za vanjska igrališta), hladovine radi udobnosti i trajnosti materijala koji izdržavaju intenzivnu upotrebu i vremenske uvjete. Kombinacijom dizajna usmjerenog na dijete, sigurnosti, inkluzivnosti i osjetljivosti prema okolišu, dizajn dječjih igrališta stvara prostore koji inspiriraju igru, učenje i druženje.