Djelovi unutarnjeg igrališta za djecu odnose se na strateški raspored igračaka, zona aktivnosti, staza i pogodnosti unutar unutarnjeg prostora kako bi se stvorio siguran, funkcionalan i zanimljiv prostor za djecu. Dobar raspored maksimalno iskorištava dostupni prostor, smanjuje rizik sudara, uzima u obzir različite dobne skupine i stilove igre te omogućuje jednostavno nadgledanje, istovremeno potičući istraživanje i druženje djece. Dobna segmentacija je ključna pri planiranju rasporeda, s posebnim zonama odvojenim fizičkim preprekama (poput niskih ogradica, različitih podnih obloga ili područja označenih različitim bojama) kako bi se spriječilo da mlađa djeca pristupe opremi namijenjenoj starijoj djeci i obratno. Zone za jaslice (1–3 godine) obično su smještene blizu ulaznih vrata radi lakšeg roditeljskog nadzora i sadrže nisku, meku opremu poput jastučastih tepiha, minijaturnih toboganâ i stolova za senzorne aktivnosti, s širokim i otvorenim prostorima za puzanje i neprilagođeno hodaće djecu. Zone za predškolsku djecu (3–5 godina) uključuju nešto zahtjevniju opremu kao što su male ljestve za penjanje, jamovi s kuglama i zone za igru uloga, dok zone za školsku djecu (6–12 godina) imaju veće zidove za penjanje, prepreke i aktivne igračke koje zahtijevaju više prostora i kretanja. Kretanje djece i odraslih pažljivo se upravlja kako bi se izbjegla gužva, a široki prolazi (barem 90–120 cm) između struktura omogućuju lako kretanje, uključujući osobe s kolijevkama ili pomoćnim sredstvima za mobilnost. Staze su bez prepreka, a materijali podnih obloga su dosljedni kako bi se izbjegle opasnosti od spoticanja, dok vodeće oznake (poput ubojite trake ili dekorativnih elemenata na podu) pokazuju smjer kretanja, a da ne ograničavaju istraživanje. Prostorije s velikim prometom, poput ulaza, izlaza i prijelaza između zona, ostaju slobodne od opreme kako bi se osiguralo glatko kretanje. Aktivnosti se raspoređuju tako da postoji ravnoteža između aktivne i pasivne igre radi zadovoljenja različitih energetskih razina. Aktivne zone uključuju strukture za penjanje, trampoline i prostore za trčanje, dok pasivne zone nude mirne aktivnosti poput čitaonica, radnih mjesta za umjetnost ili stolova s mozgalicama. Ova ravnoteža sprječava pretjerano uzbuđenje i omogućuje djeci da prelaze s jednog načina igre na drugi kad god je to potrebno. Vidljivost je ključno načelo dizajna, a raspored mora osigurati da djecu mogu nadgledati čuvari i osoblje iz više točaka. To znači da treba izbjeći mrtve točke koje stvaraju visoke strukture ili gusto grupirana igrališna postrojenja, a sjedne zone za roditelje trebaju biti na centralnim lokacijama s jasnim pregledom svih zona za igru. Uključena je i pristupačnost, s rampe ili širokim otvorima za djecu koja koriste pomoćna sredstva za mobilnost, te prostori smanjenog buke i rasvjete za djecu kojima je potreban mirniji okoliš. Na kraju, raspored omogućuje fleksibilnost, modularnom opremom koju je moguće premještati radi osvježavanja prostora ili prilagodbe posebnim događajima poput rođendanskih proslava. Prioritetom sigurnosti, funkcionalnosti i dizajna usmjerenog na dijete, raspored unutarnjeg igrališta za djecu stvara okolinu u kojoj djeca mogu slobodno igrati, samopouzdano istraživati i pozitivno komunicirati s drugom djecom.